U izradi!
Zagreb
Svaki Francuz želi vidjeti svoj glavni grad Pariz, svaki Čeh želi vidjeti svoj glavni grad Prag, a želite li Vi vidjeti svoj ? Ne sumnjam da se i u Vama krije želja da, ne jednom, vidite i doživite svoj glavni grad, glavni grad svih Hrvata -Zagreb. U bilo koje godišnje doba, bilo kojom prilikom svratite, Zagreb će Vam se urezati u sjećanje. Od prvog će Vam se trenutka činiti da ste dobrodošli jer to pokazuje i grb grada na kojem su široko otvorena vrata srednjovjekovne kule svakom dobronamjerniku. O gradu su spjevane mnoge pjesme, a ističemo onu u kojoj je stih "od Zagreba su samo Zagrepčanke ljepše!". O gradu starom 900 godina ispričane su brojne priče, nastale brojne legende, sačuvane brojne građevine iz minulih stoljeća, i to je danas vrlo simpatičan grad za koji su mnogi već pri svom prvom susretu začuđeno ustvrdili da je nemoguće da o ovako lijepom gradu do sada još ništa nisu čuli ! Tada se tradicionalno ljubazni domaćini nerijetko zacrvene, misleći u sebi da se nije lijepo sam hvaliti, bolje da nas hvale drugi. Ta skromnost stanovnika je glavni razlog što se o gradu na turističkom tržištu ne govori onoliko koliko Zagreb zaslužuje, što grad još nije razvikano turističko odredište. Uspoređujući Zagreb s mnogim popularnijim gradovima Europe, po atraktivnosti i ljepoti naš grad nimalo ne zaostaje, a vrijeme i svaki novi oduševljeni posjetitelj biti će dobra promidžba pa će i Zagreb biti mjesto koje se u životu prosječnog europskog turista barem jednom mora posjetiti.
Brojevi i činjenice
Smještaj, položaj i veličina
Zagreb se smjestio između rijeke Save na jugu i planine Medvednice na sjeveru, a kroz grad prolazi 16. meridijan. Zagreb ima i vrlo važan prometni položaj jer se tu sijeku glavni prometni pravci Hrvatske.
Grad je prilično velik: s istoka na zapad se proteže u dužini od gotovo 25 km, mjereći od sjevera prema jugu širok je oko 15 km, a ako se uračuna prigradska Velika Gorica, onda mu je širina i više od 20 km. Površina grada je 1 292 km², što iznosi 2,3 % teritorija Hrvatske. Današnji je grad nastao spajanjem 181 manjih naselja.
Pripadnost Zagreba srednjoj Europi je vidljiva u arhitekturi jer su svi umjetnički stilovi Beča i Budimpešte zastupljeni i u Zagrebu. Pripadnost srednjoj Europi je vidljiva i u jezičnim utjecajima, kulturi, prehrambenim navikama i načinu života građana.
Klima
Zagreb ima umjereno toplo-vlažnu (kontinentsku) klimu koju obilježavaju hladne zime i vruća ljeta. Prosječna temperatura u srpnju je između 22°C i 24°C. Maksimalne dnevne temperature ljeti ponekad dosegnu i do vrlo visokih 40 celzijevih stupnjeva i ljetna razgledanja grada u tom slučaju mogu doista biti naporna.
Zime su hladne, a nije rijetkost da se temperatura spusti i ispod -15°C. Prosječna siječanjska temperatura je između 0°C i –2°C. Padalina ima više u toplom dijelu godine kada su česti kratkotrajni i obilni pljuskovi, dok zimi ima manje padalina, a i snijega ima manje negoli prije dvadesetak godina.
Smještaj, položaj i veličina
Zagreb se smjestio između rijeke Save na jugu i planine Medvednice na sjeveru, a kroz grad prolazi 16. meridijan. Zagreb ima i vrlo važan prometni položaj jer se tu sijeku glavni prometni pravci Hrvatske.
Grad je prilično velik: s istoka na zapad se proteže u dužini od gotovo 25 km, mjereći od sjevera prema jugu širok je oko 15 km, a ako se uračuna prigradska Velika Gorica, onda mu je širina i više od 20 km. Površina grada je 1 292 km², što iznosi 2,3 % teritorija Hrvatske. Današnji je grad nastao spajanjem 181 manjih naselja.
Pripadnost Zagreba srednjoj Europi je vidljiva u arhitekturi jer su svi umjetnički stilovi Beča i Budimpešte zastupljeni i u Zagrebu. Pripadnost srednjoj Europi je vidljiva i u jezičnim utjecajima, kulturi, prehrambenim navikama i načinu života građana.
Klima
Zagreb ima umjereno toplo-vlažnu (kontinentsku) klimu koju obilježavaju hladne zime i vruća ljeta. Prosječna temperatura u srpnju je između 22°C i 24°C. Maksimalne dnevne temperature ljeti ponekad dosegnu i do vrlo visokih 40 celzijevih stupnjeva i ljetna razgledanja grada u tom slučaju mogu doista biti naporna.
Zime su hladne, a nije rijetkost da se temperatura spusti i ispod -15°C. Prosječna siječanjska temperatura je između 0°C i –2°C. Padalina ima više u toplom dijelu godine kada su česti kratkotrajni i obilni pljuskovi, dok zimi ima manje padalina, a i snijega ima manje negoli prije dvadesetak godina.
Stanovništvo
U gradu je, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011.g., živjelo 790 017 stanovnika, što predstavlja gustoću od 1232,5 st/km². Prema broju stanovnika, političkoj, gospodarskoj i kulturnoj važnosti, Zagreb je metropola Hrvatske.
Politika
Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske i u njemu je sjedište predsjednika Republike, Hrvatskog državnog sabora, vlade i svih ministarstava. Osim političke, Zagreb je i sjedište zakonodavne vlasti pa su tu sjedišta Ustavnog i Vrhovnog suda. Zagreb ima vlastitu skupštinu, vladu i gradonačelnika koji se još ne izabire neposredno na slobodnim izborima, već se bira u gradskoj skupštini.
Gospodarstvo
Zagreb je najznačajnije industrijsko središte Hrvatske i u njemu je smješteno više od četvrtine ukupne hrvatske industrije. Prvi industrijski pogoni su u Zagrebu podizani u 19. st. Početkom 20.st. je u gradu nastao proizvod koji je proslavio Zagreb diljem svijeta: naliv-pero, kojeg i danas mnogi skraćeno zovu Penkala prema genijalnom izumitelju Penkali koji je taj proizvod prodavao po cijeloj Europi i diljem svijeta. Od današnjih značajnijih proizvodnih pogona ističemo Plivu, tvornicu lijekova, Ledo, tvornicu sladoleda, Kraš, tvornicu slatkiša i dr. U gradu se nalaze zastupništva gotovo svih tvrtki iz Hrvatske, a i mnogo zastupništava svjetskih tvrtki. U gradu se štampa najviše novina u Hrvatskoj, proizvodi se televizijski program za cijelu zemlju, već gotovo jedno stoljeće u gradu se nalazi Zagrebački velesajam, brojni su obrtnici, trgovačke kuće i dr. Ukratko, vrlo živa gospodarska aktivnost glavnog grada.
Prosvjeta i znanost
Organizirana prosvjeta u gradu ima vrlo dugu tradiciju i ako izuzmemo naukovanja raznoraznih šegrta pri oduvijek spretnim zagrebačkim majstorima, pravim početkom školstva u Zagrebu možemo smatrati osnivanje prve gimnazije godine 1606., a iste je godine utemeljena i Nacionalna knjižnica. 23. rujna 1699.g. je izdana povelja kojom Isusovačka gimnazija postaje Academia Zagrabiensis i to je bilo prvo sveučilište u ovom dijelu Europe. Na današnjem Zagrebačkom sveučilištu se obrazuje oko 40 000 studenata. U gradu su i brojne srednje škole u kojima se može izučiti gotovo sva željena zanimanja, a izuzeci su zanimanja vezana za more i pomorstvo koja su pretežno u primorskim mjestima.
Ovdje je i sjedište Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i nekoliko značajnih instituta od kojih ističemo Instiut "Ruđer Bošković"
U gradu je, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011.g., živjelo 790 017 stanovnika, što predstavlja gustoću od 1232,5 st/km². Prema broju stanovnika, političkoj, gospodarskoj i kulturnoj važnosti, Zagreb je metropola Hrvatske.
Politika
Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske i u njemu je sjedište predsjednika Republike, Hrvatskog državnog sabora, vlade i svih ministarstava. Osim političke, Zagreb je i sjedište zakonodavne vlasti pa su tu sjedišta Ustavnog i Vrhovnog suda. Zagreb ima vlastitu skupštinu, vladu i gradonačelnika koji se još ne izabire neposredno na slobodnim izborima, već se bira u gradskoj skupštini.
Gospodarstvo
Zagreb je najznačajnije industrijsko središte Hrvatske i u njemu je smješteno više od četvrtine ukupne hrvatske industrije. Prvi industrijski pogoni su u Zagrebu podizani u 19. st. Početkom 20.st. je u gradu nastao proizvod koji je proslavio Zagreb diljem svijeta: naliv-pero, kojeg i danas mnogi skraćeno zovu Penkala prema genijalnom izumitelju Penkali koji je taj proizvod prodavao po cijeloj Europi i diljem svijeta. Od današnjih značajnijih proizvodnih pogona ističemo Plivu, tvornicu lijekova, Ledo, tvornicu sladoleda, Kraš, tvornicu slatkiša i dr. U gradu se nalaze zastupništva gotovo svih tvrtki iz Hrvatske, a i mnogo zastupništava svjetskih tvrtki. U gradu se štampa najviše novina u Hrvatskoj, proizvodi se televizijski program za cijelu zemlju, već gotovo jedno stoljeće u gradu se nalazi Zagrebački velesajam, brojni su obrtnici, trgovačke kuće i dr. Ukratko, vrlo živa gospodarska aktivnost glavnog grada.
Prosvjeta i znanost
Organizirana prosvjeta u gradu ima vrlo dugu tradiciju i ako izuzmemo naukovanja raznoraznih šegrta pri oduvijek spretnim zagrebačkim majstorima, pravim početkom školstva u Zagrebu možemo smatrati osnivanje prve gimnazije godine 1606., a iste je godine utemeljena i Nacionalna knjižnica. 23. rujna 1699.g. je izdana povelja kojom Isusovačka gimnazija postaje Academia Zagrabiensis i to je bilo prvo sveučilište u ovom dijelu Europe. Na današnjem Zagrebačkom sveučilištu se obrazuje oko 40 000 studenata. U gradu su i brojne srednje škole u kojima se može izučiti gotovo sva željena zanimanja, a izuzeci su zanimanja vezana za more i pomorstvo koja su pretežno u primorskim mjestima.
Ovdje je i sjedište Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i nekoliko značajnih instituta od kojih ističemo Instiut "Ruđer Bošković"
Kratka povijest grada
Zagreb se prvi puta spominje u povijesnim dokumentima 1094. godine, ali naseljenost na području današnjeg grada možemo pratiti od oko 35 000 godina prije Krista. Na Gornjem gradu su pronađeni ostaci čovjeka iz mlađeg kamenog doba (1 000 godina prije Krista) ispod temelja nekadašnjeg samostana klarisa. 800 godina prije Krista su to područje naselili pripadnici ilirskih plemena, dok su keltska plemena ovuda prošla oko 400. godine prije Krista. Ostatke iz tih i kasnijih razdoblja možete vidjeti u Muzeju grada Zagreba na Gornjem gradu. I Rimljani su u ove krajeve došli (228.g.prije Krista) prije nove ere i organizirali provinciju Panoniju, uključivši je u moćno Rimsko Carstvo. Najvažnije rimsko naselje na području grada se razvilo u 1. st. poslije Krista, zvalo se Andautonija, a nalazilo se na području današnjeg Šćitarjeva, u jugoistočnom dijelu Zagreba. Bilo je to središte veće teritorijalne jedinice, tzv. „Res publica Andautoniensium„. Rimljani su ovim krajem vladali sve do propasti Rimskog Carstva, a njihovi novci su pronađeni na mnogim lokacijama u Zagrebu. U 4.st. su ovim krajevima vladali Zapadni Goti, a u 5.st. Langobardi. Mirnim doseljenjem su Hrvati u 6.st. naselili i područje današnjeg Zagreba i tada propada rimska Andautonija (615.g.). Od Franaka su u 8. st. Hrvati primili kršćanstvo. Počeci naseljavanja današnjeg Kaptola sežu u 9.st.
1094. godine je ugarski kralj Ladislav I., brat Jelene, udovice kralja Zvonimira, osnovao biskupiju u gradu Zagrebu što dokazuje da je grad bio već prilično velik za ona vremena jer se biskupija ne bi smjestila u neko malo, beznačajno mjesto. Prvi pisani spomenik u kojem se spominje biskupija je napisan 1134.g. i tom se prilikom prvi puta spominje ime „Zagreb“. Biskupija se smjestila na istočnom brežuljku, zvanom Kaptol. Na zapadnom brdu se razvio Gradec koji se prvi puta u povijesti spominje 1201.g. kao "Communitas monte Graci". Gradec znači "mali grad". 1242. godine je grad, kao i gotovo čitava Hrvatska, uz teška stradanja preživio provalu Tatara koji su ga spalili. Tatari su pokušavali uhvatiti hrvatsko-ugarskog kralja Belu IV. koji je pred njima spas potražio u Hrvatskoj. Građani Zagreba su mu pomogli u bijegu i kao znak zahvalnosti, nakon poraza Tatara na Grobničkom polju i povlačenja tatarskih hordi iz Hrvatske i Ugarske, kralj Bela IV. daje građanima Gradeca ili Griča 1242. god. kraljevsku povlasticu „Zlatnu bulu„. Time grad dobiva status slobodnog kraljevskog grada, izuzima se od vlasti feudalaca i grad je neposredno odgovoran kralju. Zlatnu bulu je kralj izdao 16.11.1242.g. u Virovitici na svom kraljevskom imanju i taj se dan slavi kao dan grada Zagreba. Nakon toga su građani počeli graditi obrambene zidine, a gradnja je trajala do 1266. U to vrijeme Kaptol još nije bio utvrđen pravim zidinama, već samo drvenim plotovima. Oko Kaptola se grade obrambeni zidovi zbog pojave turske opasnosti 1478.g. Godine 1265. se na Gradecu započinje kovati vlastiti srebrni novac, službeno zvan "denarii banales". Prva stolna crkva na Kaptolu je izgrađena 1271.g. Sredinom 14. st. Gradec ima već oko 2 000 st., a 1344.g. Kaptol dopušta selu Nova Ves da bira svojeg suca. U tom je stoljeću zabilježeno nekoliko velikih epidemija kuge i čak tri kralja Gradecu potvrđuju status grada: kralj Karlo Robert 1325., kralj Ljudevit 1379. te kralj Sigismund 1391.g.
U pismu od 05. rujna 1526.g. ban Krsto Frankopan stanovnike Gradeca naziva, prvi puta u povijesti, "Zabrebcima z Gratca". Kao glavni grad Hrvatske Zagreb se spominje tek 1557., kada ga tom titulom počastio Hrvatski sabor, iako je on to zapravo bio i prije.Od 16. st. se počinje koristiti naziv Zagreb za oba grada. U 16.st., ali i kasnije, su građani Gradeca svake godine na Blaževo, 3. veljače, birali svoju gradsku upravu, magistrat. U tom 16.st. su zabilježena čak 5 velika potresa. Godine 1606. u Zagrebu je utemeljena prva gimnazija i iste je godine utemeljena Nacionalna knjižnica. 1669.g. isusovci utemeljuju i sveučilište. Točnije, 23. rujna 1699.g. je izdana povelja kojom Isusovačka gimnazija postaje Academia Zagrabiensis i to je bilo prvo sveučilište u ovom dijelu Europe. Godine 1664. je osnovana prva zagrebačka tiskara čiji rad 1695.g. obnavlja Pavao Ritter Vitezović. Prvi je puta u Zagrebu bilo sjedište hrvatskog bana 1621.g., bana Nikole Frankopana. Godine 1773. je u Zagrebu ukinut jezuitski red. Zagreb je u 18. stoljeću titulu glavnog grada kratkotrajno prepustio Varaždinu po nalogu carice Marije Terezije, a nakon nesretnog požara u tom gradu, Zagreb postaje 1776.g. stalno sjedište hrvatske vlade. U razdoblju baroka Gornji grad dobiva svoje današnje lice.
U srednjovjekovnom Zagrebu bili su česti požari, potresi i poplave. Zagreb je u prvoj polovici 19. st. središte hrvatskog narodnog pokreta. 1834. Zagreb dobiva prvo svoje kazalište, 1895.g. je podignuto Hrvatsko narodno kazalište, a 1870.g. je osnovana stalna opera.
Službeno ujedinjenje dva grada na dva susjedna brda, Gradeca i Kaptola, a s njima i ulica Nova Vesi i Vlaške ulice u jedinstvenu općinu Zagreb, obavljeno je 17. rujna 1850.g. „carskim patentom„ cara Franje Josipa. Tada je grad imao oko 15 000 stanovnika. Zagrebačka je biskupija godine 1852. uzdignuta u rang nadbiskupije.
Zagreb dobiva željezničku prugu 1862. godine i tada počinje jači industrijski razvoj grada. 1866.g. je utemeljena i Akademija znanosti i umjetnosti. 1880.g. je grad zadesio strašan potres koji ga je jako razorio. 1889.g. je puštena u pogon poznata Uspinjača, a 1891.g. počinje voziti konjski tramvaj. U posljednjih je sto godina u Zagrebu izgrađeno mnogo vrijednih građevina i ustanovljeno mnogo važnih kulturnih ustanova, izgrađena je gradska infrastruktura i sl., ali ćete o tome više saznati u poglavlju o turističkim znamenitostima. Početkom 20. stoljeća Zagreb je imao oko 100 000 stanovnika , a danas grad s okolicom broji gotovo milijun stanovnika. Godine 1939. je Zagreb postao sjedištem Banovine Hrvatske, u Drugom svj. ratu je bio glavni grad NDH, a poslije rata SR Hrvatske. Od 1991.g. je glavni grad samostalne Republike Hrvatske.
Zagreb se prvi puta spominje u povijesnim dokumentima 1094. godine, ali naseljenost na području današnjeg grada možemo pratiti od oko 35 000 godina prije Krista. Na Gornjem gradu su pronađeni ostaci čovjeka iz mlađeg kamenog doba (1 000 godina prije Krista) ispod temelja nekadašnjeg samostana klarisa. 800 godina prije Krista su to područje naselili pripadnici ilirskih plemena, dok su keltska plemena ovuda prošla oko 400. godine prije Krista. Ostatke iz tih i kasnijih razdoblja možete vidjeti u Muzeju grada Zagreba na Gornjem gradu. I Rimljani su u ove krajeve došli (228.g.prije Krista) prije nove ere i organizirali provinciju Panoniju, uključivši je u moćno Rimsko Carstvo. Najvažnije rimsko naselje na području grada se razvilo u 1. st. poslije Krista, zvalo se Andautonija, a nalazilo se na području današnjeg Šćitarjeva, u jugoistočnom dijelu Zagreba. Bilo je to središte veće teritorijalne jedinice, tzv. „Res publica Andautoniensium„. Rimljani su ovim krajem vladali sve do propasti Rimskog Carstva, a njihovi novci su pronađeni na mnogim lokacijama u Zagrebu. U 4.st. su ovim krajevima vladali Zapadni Goti, a u 5.st. Langobardi. Mirnim doseljenjem su Hrvati u 6.st. naselili i područje današnjeg Zagreba i tada propada rimska Andautonija (615.g.). Od Franaka su u 8. st. Hrvati primili kršćanstvo. Počeci naseljavanja današnjeg Kaptola sežu u 9.st.
1094. godine je ugarski kralj Ladislav I., brat Jelene, udovice kralja Zvonimira, osnovao biskupiju u gradu Zagrebu što dokazuje da je grad bio već prilično velik za ona vremena jer se biskupija ne bi smjestila u neko malo, beznačajno mjesto. Prvi pisani spomenik u kojem se spominje biskupija je napisan 1134.g. i tom se prilikom prvi puta spominje ime „Zagreb“. Biskupija se smjestila na istočnom brežuljku, zvanom Kaptol. Na zapadnom brdu se razvio Gradec koji se prvi puta u povijesti spominje 1201.g. kao "Communitas monte Graci". Gradec znači "mali grad". 1242. godine je grad, kao i gotovo čitava Hrvatska, uz teška stradanja preživio provalu Tatara koji su ga spalili. Tatari su pokušavali uhvatiti hrvatsko-ugarskog kralja Belu IV. koji je pred njima spas potražio u Hrvatskoj. Građani Zagreba su mu pomogli u bijegu i kao znak zahvalnosti, nakon poraza Tatara na Grobničkom polju i povlačenja tatarskih hordi iz Hrvatske i Ugarske, kralj Bela IV. daje građanima Gradeca ili Griča 1242. god. kraljevsku povlasticu „Zlatnu bulu„. Time grad dobiva status slobodnog kraljevskog grada, izuzima se od vlasti feudalaca i grad je neposredno odgovoran kralju. Zlatnu bulu je kralj izdao 16.11.1242.g. u Virovitici na svom kraljevskom imanju i taj se dan slavi kao dan grada Zagreba. Nakon toga su građani počeli graditi obrambene zidine, a gradnja je trajala do 1266. U to vrijeme Kaptol još nije bio utvrđen pravim zidinama, već samo drvenim plotovima. Oko Kaptola se grade obrambeni zidovi zbog pojave turske opasnosti 1478.g. Godine 1265. se na Gradecu započinje kovati vlastiti srebrni novac, službeno zvan "denarii banales". Prva stolna crkva na Kaptolu je izgrađena 1271.g. Sredinom 14. st. Gradec ima već oko 2 000 st., a 1344.g. Kaptol dopušta selu Nova Ves da bira svojeg suca. U tom je stoljeću zabilježeno nekoliko velikih epidemija kuge i čak tri kralja Gradecu potvrđuju status grada: kralj Karlo Robert 1325., kralj Ljudevit 1379. te kralj Sigismund 1391.g.
U pismu od 05. rujna 1526.g. ban Krsto Frankopan stanovnike Gradeca naziva, prvi puta u povijesti, "Zabrebcima z Gratca". Kao glavni grad Hrvatske Zagreb se spominje tek 1557., kada ga tom titulom počastio Hrvatski sabor, iako je on to zapravo bio i prije.Od 16. st. se počinje koristiti naziv Zagreb za oba grada. U 16.st., ali i kasnije, su građani Gradeca svake godine na Blaževo, 3. veljače, birali svoju gradsku upravu, magistrat. U tom 16.st. su zabilježena čak 5 velika potresa. Godine 1606. u Zagrebu je utemeljena prva gimnazija i iste je godine utemeljena Nacionalna knjižnica. 1669.g. isusovci utemeljuju i sveučilište. Točnije, 23. rujna 1699.g. je izdana povelja kojom Isusovačka gimnazija postaje Academia Zagrabiensis i to je bilo prvo sveučilište u ovom dijelu Europe. Godine 1664. je osnovana prva zagrebačka tiskara čiji rad 1695.g. obnavlja Pavao Ritter Vitezović. Prvi je puta u Zagrebu bilo sjedište hrvatskog bana 1621.g., bana Nikole Frankopana. Godine 1773. je u Zagrebu ukinut jezuitski red. Zagreb je u 18. stoljeću titulu glavnog grada kratkotrajno prepustio Varaždinu po nalogu carice Marije Terezije, a nakon nesretnog požara u tom gradu, Zagreb postaje 1776.g. stalno sjedište hrvatske vlade. U razdoblju baroka Gornji grad dobiva svoje današnje lice.
U srednjovjekovnom Zagrebu bili su česti požari, potresi i poplave. Zagreb je u prvoj polovici 19. st. središte hrvatskog narodnog pokreta. 1834. Zagreb dobiva prvo svoje kazalište, 1895.g. je podignuto Hrvatsko narodno kazalište, a 1870.g. je osnovana stalna opera.
Službeno ujedinjenje dva grada na dva susjedna brda, Gradeca i Kaptola, a s njima i ulica Nova Vesi i Vlaške ulice u jedinstvenu općinu Zagreb, obavljeno je 17. rujna 1850.g. „carskim patentom„ cara Franje Josipa. Tada je grad imao oko 15 000 stanovnika. Zagrebačka je biskupija godine 1852. uzdignuta u rang nadbiskupije.
Zagreb dobiva željezničku prugu 1862. godine i tada počinje jači industrijski razvoj grada. 1866.g. je utemeljena i Akademija znanosti i umjetnosti. 1880.g. je grad zadesio strašan potres koji ga je jako razorio. 1889.g. je puštena u pogon poznata Uspinjača, a 1891.g. počinje voziti konjski tramvaj. U posljednjih je sto godina u Zagrebu izgrađeno mnogo vrijednih građevina i ustanovljeno mnogo važnih kulturnih ustanova, izgrađena je gradska infrastruktura i sl., ali ćete o tome više saznati u poglavlju o turističkim znamenitostima. Početkom 20. stoljeća Zagreb je imao oko 100 000 stanovnika , a danas grad s okolicom broji gotovo milijun stanovnika. Godine 1939. je Zagreb postao sjedištem Banovine Hrvatske, u Drugom svj. ratu je bio glavni grad NDH, a poslije rata SR Hrvatske. Od 1991.g. je glavni grad samostalne Republike Hrvatske.
Legende i teorije o imenu!
O nastanku imena "Zagreb" još uvijek se znanstvenici još nisu složili pa tako ima nekoliko teorija i nekoliko legendi.
Jedna od legenda kaže: „..Žedan ban je doviknuo djevojci Manduši koja je stajala kraj zdenca : „ Mandušo, zagrabi!„ Ili „ Mando,dušo , zagrabi!„, pa odatle ime gradu Zagreb, a zdencu Manduševac. Druga legenda kaže da je na prostoru današnjeg grada nekada bila pustinja i kada je neki žedan ban prolazio sa svojom vojskom, zario je mač u zemlju i iz nje je prsnuo izvor pitke vode te je ban naložio vojnicima neka "zagrabe" vodu.
Po jednoj teoriji je ime grad dobio po riječima „ za grebom„ što bi značilo naselje iza opkopa, šanca, naselje okruženo obrambenim nasipima između kojih stoji voda. Na to upućuje i latinski naziv Zagabria što bi se moglo izvesti od glagola "zagrepsti" (ukopati se). Druga teorija spominje turanskog poglavicu Zaberge. U svakom slučaju, do daljnjeg će nam ostati nepoznanica kako je grad dobio ime.
Činjenice govore slijedeće: U darovnici kralja Andrije iz 1209.g. se spominje "castro Zagrebiensi exemtam", a u 1221. je u drugom dokumentu spomenut "castrum Zagrebiense". U Zlatnoj buli kralja Bele IV. se spominje slobodni grad "in zagabria in Monte Grech", a "Monte Grech" je zapravo brdo Grič na kojem je osnovan grad. Kasnije se mnogo puta spominje naziv "Zagrabiensis", "de Zagabria", "civitas Zagrabiensis" ili "civitas de Zagabria".
O nastanku imena "Zagreb" još uvijek se znanstvenici još nisu složili pa tako ima nekoliko teorija i nekoliko legendi.
Jedna od legenda kaže: „..Žedan ban je doviknuo djevojci Manduši koja je stajala kraj zdenca : „ Mandušo, zagrabi!„ Ili „ Mando,dušo , zagrabi!„, pa odatle ime gradu Zagreb, a zdencu Manduševac. Druga legenda kaže da je na prostoru današnjeg grada nekada bila pustinja i kada je neki žedan ban prolazio sa svojom vojskom, zario je mač u zemlju i iz nje je prsnuo izvor pitke vode te je ban naložio vojnicima neka "zagrabe" vodu.
Po jednoj teoriji je ime grad dobio po riječima „ za grebom„ što bi značilo naselje iza opkopa, šanca, naselje okruženo obrambenim nasipima između kojih stoji voda. Na to upućuje i latinski naziv Zagabria što bi se moglo izvesti od glagola "zagrepsti" (ukopati se). Druga teorija spominje turanskog poglavicu Zaberge. U svakom slučaju, do daljnjeg će nam ostati nepoznanica kako je grad dobio ime.
Činjenice govore slijedeće: U darovnici kralja Andrije iz 1209.g. se spominje "castro Zagrebiensi exemtam", a u 1221. je u drugom dokumentu spomenut "castrum Zagrebiense". U Zlatnoj buli kralja Bele IV. se spominje slobodni grad "in zagabria in Monte Grech", a "Monte Grech" je zapravo brdo Grič na kojem je osnovan grad. Kasnije se mnogo puta spominje naziv "Zagrabiensis", "de Zagabria", "civitas Zagrabiensis" ili "civitas de Zagabria".
Kultura i umjetnost
Arhitektura i razvitak naseljenosti
Iz srednjeg i gornjeg paleolitika je pronađeno kameno i koštano oruđe i oružje u pećini Veternici, na Medvednici. U brončano doba se javlja kultura žarnih polja s brojnim ostacima, npr. keramičke žare, zdjelice, metalni predmeti, metalni alati te nakit (narukvice), a ostaci kulture žarnih polja su razasuti na širokom prostoru između Drave i Save pa tako i na prostoru Zagreba. U željezno doba se javljaju homogene skupine ljudi koje možemo nazvati etničkim skupinama. To su razna ilirska plemena, a sjeverno od Save žive ilirski Jasi. Južno od Save žive pripadnici ilirskog plemena Japoda. Za razliku od grčkog doba, u rimsko doba je cijeli ovaj kraj bio uključen u moćno Rimsko Carstvo. Rimljani su putovali i morem, ali su poznati po gradnji cesta kojima su kretali u osvajanja. August je u razdoblju od 17.g. prije Krista do 14. g. prije Krista pokorio Ilirik i time čitav prostor do Drave uključio u Rimsko Carstvo. U rimsko doba se se razvili mnogi značajni gradovi i ostali su mnogi ostaci, ali, nažalost, nije se uspjela sačuvati nijedna značajnija građevina poput npr. pulske Arene ili splitske Dioklecijanove palače. Na prostoru Zagreba je nastao grad Andautonija (jugoistočno od Zagreba), ali, nažalost, u ovom dijelu Hrvatske su u kasnijim razdobljima razorene sve rimske građevine.
Iz ranokršćanskog se razdoblja (kraj rimske vladavine) u kontinentskom dijelu Hrvatske nije uspio sačuvati niti jedan spomenik jer je u vrijeme propasti Rimskog Carstva ovaj kraj bio izložen potpunom razaranju Također Iz predromaničkog ili starohrvatskog razdoblja ne postoji niti jedna sačuvana građevina u ovom dijelu Hrvatske, za razliku od Dalmacije. Razlog je tome što se jezgra hrvatske države u to vrijeme nalazila na prostoru Dalmacije. Naseljenost ovog kraja je bila razmjerno slaba, politička povezanost s hrvatskom državom slabo izražena. Tek kada je u 10.st. Tomislav protjerao Ugre (Mađare) sjeverno od Drave, započinje proces čvršćeg povezivanja sjeverne i južne Hrvatske. Politička nesigurnost, slaba naseljenost i siromaštvo su uvjetovali nepostojanje spomenika i građevina iz predromaničkog razdoblja.
Na prostoru kontinentske Hrvatske, za razliku od Dalmacije i Istre, je nastao manji broj romaničkih spomenika, a u pravilu su vezani za neke crkvene redove koji su romaničke umjetničke utjecaje prenijeli iz stranih središta. U to je vrijeme nastao najstariji feudalni burg Medvedgrad, a jedini sačuvani spomenik romaničkog zidnog slikarstva u ovom dijelu Hrvatske su freske u sakristiji zagrebačke katedrale na kojima je prikazan sv. Kvirin između sv. Dominika i sv. Franje.
Gotika se javlja u likovnoj umjetnosti i graditeljstvu Zagreba u 13., 14. i 15. st. Pronositelji gotičkog stila u 13.st. su bili propovjednički redovi (pavlini, benediktinci, franjevci i dominikanci), čije su samostanske crkve najljepši primjeri ondašnje gradnje. Najznačajnije vjerske građevine kontinentske Hrvatske tog doba su bile zagrebačka katedrala iz 1275.g. (dugo bila bez zvonika, stradala u potresu 1880.g., današnja je obnovljena u neogotičkom stilu) i crkva sv. Marka s južnim portalom na Gornjem gradu (obratite pozornost na figuralne skulpture koje pokazuju vezu s južno njemačkim radionicama, tzv. južnonjemački parlerski pravac, također obnovljena krajem 19.st.). Spominjemo i gotičku crkvu u Remetincu kraj Zagreba. U Zagrebu je u 14. i 15. st. djelovao niz slikara i sitnoslikara. U gotičkom razdoblju su građeni i feudalni burgovi, a stariji romanički Medvedgrad se obnavlja i proširuje. U to se vrijeme grade i gričke obrambene gradske zidine koje su kasnije dograđivane i rušene pa je malo od njih ostalo.
U vrijeme kada se u Italiji i velikom dijelu Europe javlja renesansa, Hrvatska je zaokupljena egzistencijalnim pitanjima opstanka i borbe protiv Turaka. Hrvati se nisu mogli u tolikoj mjeri baviti umjetnošću i graditeljstvom, već su morali graditi utvrde i braniti se svim sredstvima. Stoga se i u tim renesansnim vremenima, u 15. i 16.st., u Hrvatskoj i Zagrebu gradi vrlo malo, i to pretežno u starijem gotičkom stilu.
Barok je „zlatno doba" kontinentske Hrvatske, a glavnina utjecaja je dolazila iz Austrije. Barokno se razdoblje dijeli na rani barok, zreli barok te kasni barok koji prelazi u rokoko. Nakon prestanka turske opasnosti krajem 17.st., barok je, kao i u Europi, zahvatio sva područja umjetnosti i života grada Zagreba: arhitekturu, slikarstvo, kiparstvo, urbanizam, primjenjene umjetnosti, književnost i glazbu. Za dolazak i širenje baroka su najzaslužniji isusovci i neki drugi crkveni redovi. Barok je značio oživljavanje života u ovim, ratom osiromašenim krajevima. U vrijeme neposredne turske opasnosti se nije obraćalo mnogo pozornosti gradnji i održavanju crkava pa se u vrijeme baroka obnavljaju stare i grade nove crkve. Isusovci su izgradili svoj kolegij u Zagrebu 1606.g., crkve su im bile građene po uzoru na rimsku isusovačku crkvu Il Gesu, a ističemo isusovačku crkvu sv. Katarine u Zagrebu, koja se ubaraja među najraskošnije uređene barokne crkve Hrvatske. Među mnogim baroknim majstorima - kiparima spominjemo najznačajnijeg skulptora tog vremena Francesca Robba koji je djelovao u Zagrebu u prvoj polovici 18.st., a izradio je mramorne oltare u crkvi sv. Katarine u Zagrebu. U to se vrijeme grade mnogi dvorci, ali neki imaju kasnorenesansni tlocrt - 4 krila zatvaraju unutrašnje dvorište, kao npr. isusovački samostan i samostan klarisa u Zagrebu. Plemstvo gradi i lijepe barokne palače s lijepim portalima, a najljepša je palača Oršić - Rauch. Zagrebački Gornji grad i Kaptol su gotovo u cijelosti izgrađeni upravo u vrijeme baroka.
Klasicizam se u početku miješa s kasnobaroknom tradicijom i u takvom prijelaznom kasnobarokno - klasicističkom stilu se gradi zakladna bolnica (1804.). U vrijeme klasicizma se uptrebljavaju elementi klasične kulture: dorski, jonski, korintski stupovi i polustupovi, slijepe arkade u prizemlju, a ponekad i grednjak (arhitrav). Najznačajniji klasicistički graditelj Zagreba je Bartol Felbinger, Čeh školovan u Beču, koji u Zagrebu živi od 1809.g. do svoje smrti 1871g. Bartol Felbinger je izgradio nekoliko reprezentativnih zgrada u Zagrebu. Najznačajnije klasicističke građevine su palača Demetrović - Dömötörffy u Radićevoj ulici, trijem ispred palače Jelačić (sve vjerojatno B. Felbinger) i palača zagrebačke županije na Markovu trgu (Aleksandar Brdarić, 1841.g.). Spominjemo još i vojnu bolnicu u Vlaškoj ulici, djelo Antuna Stiedlla, te klasicistički ljetnikovac biskupa Haulika i vidikovac u Maksimiru, djelo F. Schüchta.
Sredinom 19.st. se Zagreb značajnije povećava i započinje gradnja izvan starih gradskih središta. Tada se izgradnja gradova regulira, a najznačajnija koncepcija s pravilnim rasterom ulica je donesena 1865.g., na temelju koje je gradski inženjer Milan Lenuci izradio plan Donjeg grada okruženog širokim nizom reprezentativnih parkova zamišljenih poput potkove, tzv. „Lenucijeva potkova“. U tom se razdoblju grade građevine s obilježjima raznih neostilova, npr. historicizma. Zagreb je od svih hrvatskih gradova doživio u to vrijeme najznačajniji razvitak pa se u njemu nalaze gotovo sve značajnije historicističke građevine kontinentske Hrvatske. Od mnogih historicističkih građevina u Zagrebu najznačajnije su: Kukovićeva kuća (1874.g., Ivan Plochberger, tada najveća stambena zgrada u Zagrebu), Hrvatski glazbeni zavod (F. Klein , 1875.), Hrvatsko gospodarsko društvo (F. Klein , 1878.), palača Buratti i palača Priester (F. Klein, 1878.g.), zgrada Gavela (K. Weidman, Trg bana J. Jelačića, Narodne novine), zgrada HAZU (F. Schmidt), HNK (Helmer i Fellner), Velika gimnazija (Ludwig i Hülsner), zgrada Glavnog kolodvora (F. Pfaff), zgrada prve hrvatske štedionice ( J. Vancaš). Najznačajnije ime ovog razdoblja je zasigurno Herman Bolle te ga stoga zasebno spominjemo. Ovaj Nijemac iz Kölna se u Zagrebu nastanio 1879.g. i ovdje je umro 1926.g. Najznačajnija su mu ostvarenja zgrada Obrtne škole i mirogojske arkade, djela koja spadaju među najznačajnija djela historicizma u Hrvatskoj. Herman Bolle se bavio i restauriranjem mnogih crkava stradalih u potresu 1880.g., npr. njegova neogotička obnova zagrebačke katedrale. Uz pomoć Izidora Kršnjavog osniva Obrtnu školu 1882.g. i Graditeljsku školu 1892.g. , prvu školu takve vrste u Hrvatskoj. Ostali važniji autori tog razdoblja su Janko Holjac koji je izgradio neobaroknu crkvu ? u Zagrebu (1902.g.), Leo Hönigsberg i Julije Deutsch koji zajedno grade Hotel Palace (1891.g.) Učiteljski dom (1892.g.), Starčevićev dom (1895.g.),palaču Vlaha Bukovca (1897.g.)
Kao otpor spram akademskih stega historicizma, javlja se krajem 19.st i početkom 20.st. novi stil u arhitekturi, secesija, koju obilježava „neobuzdana maštovitost„, spiritualnost i simbolika. Tom se stilu priklanjaju uglavnom mlađi autori čija djela obilježavaju individualnost i osjećajnost. Secesiju u Zagreb i Hrvatsku donosi Wagnerov đak Vjekoslav Bastl koji se 1901.g., nakon povratka u Zagreb, zapošljava u tvrtki „Hönigsberg i Deutsch„ i tamo projektira nekoliko značajnih secesijskih građevina kao što su Etnografski muzej 1902.g., kuću Kalina (1903.g.), kuću Rado (1903.g.) i Centralnu štedionicu s kavanom Corso(1906.g.). Značajni su i Ignjat Fišer (Dječji sanatorij, 1908.g.- remek djelo zagrebačke secesije i Gradska štedionica,1926.g.), Rudolf Lubinski (njemačka secesija, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1913.g.), Aladar Baranyai i Stjepan Podhorski.
Istovremeno s dolaskom secesije, u Zagrebu se oko Viktora Kovačića okuplja niz mlađih arhitekata čija djela obuhvaćamo nazivom hrvatska moderna. Istomišljenici se okupljaju oko njegove ideje o otporu krutosti historicizma, sinteze tradicije i suvremenosti i stvaranju novih i originalnih umjetničkih rješenja te godine 1906. osnivaju Klub hrvatskih arhitekata. Viktor Kovačić projektira kuću Frank (1910.g.), crkvu sv. Blaža (1913.g.), a najpoznatiji je po palači zagrebačke Burze (1924-1926.g.) čije dovršenje nije dočekao. Iz tog kruga spominjemo suradnike Viktora Kovačića, Huga Ehrlicha i Edu Schöna (palača Croatia,1910.g. i kuća Vasić, 1928.g.).
Istovremeno u Zagrebu djeluje grupa koja se oslanja na tradicionalne oblike. Dionis Sunko spaja tradicionalne i secesijske oblike, a najpoznatija su mu djela hotel Esplanade (1926.g.) i hotel Dubrovnik (stara zgrada izgrađena 1930.g., a dograđena poč. 80-ih, N. Filipović). Iz te grupe spominjemo i Lavoslava Kaldu (Merkur 1913.g.) te Brunu Bauera (Novinarski dom , 1929.g.).
Iz kasnijih razdoblja spominjemo Dragu Iblera (zagovornik funkcionalističke estetike) koji projektira kuću Wellisch (1930.g.) i zaraznu bolnicu (1931.g.), Stjepana Planića (avantgardni pokret, neboder Napredak, 1936.g.), Slavka Löwyja (prvi zagrebački neboder 1933.g.), a napominjemo da je djelovalo još mnogo arhitekata koje možemo zajednički svrstati u pripadnike zagrebačke arhitektonske škole.
Arhitektura i razvitak naseljenosti
Iz srednjeg i gornjeg paleolitika je pronađeno kameno i koštano oruđe i oružje u pećini Veternici, na Medvednici. U brončano doba se javlja kultura žarnih polja s brojnim ostacima, npr. keramičke žare, zdjelice, metalni predmeti, metalni alati te nakit (narukvice), a ostaci kulture žarnih polja su razasuti na širokom prostoru između Drave i Save pa tako i na prostoru Zagreba. U željezno doba se javljaju homogene skupine ljudi koje možemo nazvati etničkim skupinama. To su razna ilirska plemena, a sjeverno od Save žive ilirski Jasi. Južno od Save žive pripadnici ilirskog plemena Japoda. Za razliku od grčkog doba, u rimsko doba je cijeli ovaj kraj bio uključen u moćno Rimsko Carstvo. Rimljani su putovali i morem, ali su poznati po gradnji cesta kojima su kretali u osvajanja. August je u razdoblju od 17.g. prije Krista do 14. g. prije Krista pokorio Ilirik i time čitav prostor do Drave uključio u Rimsko Carstvo. U rimsko doba se se razvili mnogi značajni gradovi i ostali su mnogi ostaci, ali, nažalost, nije se uspjela sačuvati nijedna značajnija građevina poput npr. pulske Arene ili splitske Dioklecijanove palače. Na prostoru Zagreba je nastao grad Andautonija (jugoistočno od Zagreba), ali, nažalost, u ovom dijelu Hrvatske su u kasnijim razdobljima razorene sve rimske građevine.
Iz ranokršćanskog se razdoblja (kraj rimske vladavine) u kontinentskom dijelu Hrvatske nije uspio sačuvati niti jedan spomenik jer je u vrijeme propasti Rimskog Carstva ovaj kraj bio izložen potpunom razaranju Također Iz predromaničkog ili starohrvatskog razdoblja ne postoji niti jedna sačuvana građevina u ovom dijelu Hrvatske, za razliku od Dalmacije. Razlog je tome što se jezgra hrvatske države u to vrijeme nalazila na prostoru Dalmacije. Naseljenost ovog kraja je bila razmjerno slaba, politička povezanost s hrvatskom državom slabo izražena. Tek kada je u 10.st. Tomislav protjerao Ugre (Mađare) sjeverno od Drave, započinje proces čvršćeg povezivanja sjeverne i južne Hrvatske. Politička nesigurnost, slaba naseljenost i siromaštvo su uvjetovali nepostojanje spomenika i građevina iz predromaničkog razdoblja.
Na prostoru kontinentske Hrvatske, za razliku od Dalmacije i Istre, je nastao manji broj romaničkih spomenika, a u pravilu su vezani za neke crkvene redove koji su romaničke umjetničke utjecaje prenijeli iz stranih središta. U to je vrijeme nastao najstariji feudalni burg Medvedgrad, a jedini sačuvani spomenik romaničkog zidnog slikarstva u ovom dijelu Hrvatske su freske u sakristiji zagrebačke katedrale na kojima je prikazan sv. Kvirin između sv. Dominika i sv. Franje.
Gotika se javlja u likovnoj umjetnosti i graditeljstvu Zagreba u 13., 14. i 15. st. Pronositelji gotičkog stila u 13.st. su bili propovjednički redovi (pavlini, benediktinci, franjevci i dominikanci), čije su samostanske crkve najljepši primjeri ondašnje gradnje. Najznačajnije vjerske građevine kontinentske Hrvatske tog doba su bile zagrebačka katedrala iz 1275.g. (dugo bila bez zvonika, stradala u potresu 1880.g., današnja je obnovljena u neogotičkom stilu) i crkva sv. Marka s južnim portalom na Gornjem gradu (obratite pozornost na figuralne skulpture koje pokazuju vezu s južno njemačkim radionicama, tzv. južnonjemački parlerski pravac, također obnovljena krajem 19.st.). Spominjemo i gotičku crkvu u Remetincu kraj Zagreba. U Zagrebu je u 14. i 15. st. djelovao niz slikara i sitnoslikara. U gotičkom razdoblju su građeni i feudalni burgovi, a stariji romanički Medvedgrad se obnavlja i proširuje. U to se vrijeme grade i gričke obrambene gradske zidine koje su kasnije dograđivane i rušene pa je malo od njih ostalo.
U vrijeme kada se u Italiji i velikom dijelu Europe javlja renesansa, Hrvatska je zaokupljena egzistencijalnim pitanjima opstanka i borbe protiv Turaka. Hrvati se nisu mogli u tolikoj mjeri baviti umjetnošću i graditeljstvom, već su morali graditi utvrde i braniti se svim sredstvima. Stoga se i u tim renesansnim vremenima, u 15. i 16.st., u Hrvatskoj i Zagrebu gradi vrlo malo, i to pretežno u starijem gotičkom stilu.
Barok je „zlatno doba" kontinentske Hrvatske, a glavnina utjecaja je dolazila iz Austrije. Barokno se razdoblje dijeli na rani barok, zreli barok te kasni barok koji prelazi u rokoko. Nakon prestanka turske opasnosti krajem 17.st., barok je, kao i u Europi, zahvatio sva područja umjetnosti i života grada Zagreba: arhitekturu, slikarstvo, kiparstvo, urbanizam, primjenjene umjetnosti, književnost i glazbu. Za dolazak i širenje baroka su najzaslužniji isusovci i neki drugi crkveni redovi. Barok je značio oživljavanje života u ovim, ratom osiromašenim krajevima. U vrijeme neposredne turske opasnosti se nije obraćalo mnogo pozornosti gradnji i održavanju crkava pa se u vrijeme baroka obnavljaju stare i grade nove crkve. Isusovci su izgradili svoj kolegij u Zagrebu 1606.g., crkve su im bile građene po uzoru na rimsku isusovačku crkvu Il Gesu, a ističemo isusovačku crkvu sv. Katarine u Zagrebu, koja se ubaraja među najraskošnije uređene barokne crkve Hrvatske. Među mnogim baroknim majstorima - kiparima spominjemo najznačajnijeg skulptora tog vremena Francesca Robba koji je djelovao u Zagrebu u prvoj polovici 18.st., a izradio je mramorne oltare u crkvi sv. Katarine u Zagrebu. U to se vrijeme grade mnogi dvorci, ali neki imaju kasnorenesansni tlocrt - 4 krila zatvaraju unutrašnje dvorište, kao npr. isusovački samostan i samostan klarisa u Zagrebu. Plemstvo gradi i lijepe barokne palače s lijepim portalima, a najljepša je palača Oršić - Rauch. Zagrebački Gornji grad i Kaptol su gotovo u cijelosti izgrađeni upravo u vrijeme baroka.
Klasicizam se u početku miješa s kasnobaroknom tradicijom i u takvom prijelaznom kasnobarokno - klasicističkom stilu se gradi zakladna bolnica (1804.). U vrijeme klasicizma se uptrebljavaju elementi klasične kulture: dorski, jonski, korintski stupovi i polustupovi, slijepe arkade u prizemlju, a ponekad i grednjak (arhitrav). Najznačajniji klasicistički graditelj Zagreba je Bartol Felbinger, Čeh školovan u Beču, koji u Zagrebu živi od 1809.g. do svoje smrti 1871g. Bartol Felbinger je izgradio nekoliko reprezentativnih zgrada u Zagrebu. Najznačajnije klasicističke građevine su palača Demetrović - Dömötörffy u Radićevoj ulici, trijem ispred palače Jelačić (sve vjerojatno B. Felbinger) i palača zagrebačke županije na Markovu trgu (Aleksandar Brdarić, 1841.g.). Spominjemo još i vojnu bolnicu u Vlaškoj ulici, djelo Antuna Stiedlla, te klasicistički ljetnikovac biskupa Haulika i vidikovac u Maksimiru, djelo F. Schüchta.
Sredinom 19.st. se Zagreb značajnije povećava i započinje gradnja izvan starih gradskih središta. Tada se izgradnja gradova regulira, a najznačajnija koncepcija s pravilnim rasterom ulica je donesena 1865.g., na temelju koje je gradski inženjer Milan Lenuci izradio plan Donjeg grada okruženog širokim nizom reprezentativnih parkova zamišljenih poput potkove, tzv. „Lenucijeva potkova“. U tom se razdoblju grade građevine s obilježjima raznih neostilova, npr. historicizma. Zagreb je od svih hrvatskih gradova doživio u to vrijeme najznačajniji razvitak pa se u njemu nalaze gotovo sve značajnije historicističke građevine kontinentske Hrvatske. Od mnogih historicističkih građevina u Zagrebu najznačajnije su: Kukovićeva kuća (1874.g., Ivan Plochberger, tada najveća stambena zgrada u Zagrebu), Hrvatski glazbeni zavod (F. Klein , 1875.), Hrvatsko gospodarsko društvo (F. Klein , 1878.), palača Buratti i palača Priester (F. Klein, 1878.g.), zgrada Gavela (K. Weidman, Trg bana J. Jelačića, Narodne novine), zgrada HAZU (F. Schmidt), HNK (Helmer i Fellner), Velika gimnazija (Ludwig i Hülsner), zgrada Glavnog kolodvora (F. Pfaff), zgrada prve hrvatske štedionice ( J. Vancaš). Najznačajnije ime ovog razdoblja je zasigurno Herman Bolle te ga stoga zasebno spominjemo. Ovaj Nijemac iz Kölna se u Zagrebu nastanio 1879.g. i ovdje je umro 1926.g. Najznačajnija su mu ostvarenja zgrada Obrtne škole i mirogojske arkade, djela koja spadaju među najznačajnija djela historicizma u Hrvatskoj. Herman Bolle se bavio i restauriranjem mnogih crkava stradalih u potresu 1880.g., npr. njegova neogotička obnova zagrebačke katedrale. Uz pomoć Izidora Kršnjavog osniva Obrtnu školu 1882.g. i Graditeljsku školu 1892.g. , prvu školu takve vrste u Hrvatskoj. Ostali važniji autori tog razdoblja su Janko Holjac koji je izgradio neobaroknu crkvu ? u Zagrebu (1902.g.), Leo Hönigsberg i Julije Deutsch koji zajedno grade Hotel Palace (1891.g.) Učiteljski dom (1892.g.), Starčevićev dom (1895.g.),palaču Vlaha Bukovca (1897.g.)
Kao otpor spram akademskih stega historicizma, javlja se krajem 19.st i početkom 20.st. novi stil u arhitekturi, secesija, koju obilježava „neobuzdana maštovitost„, spiritualnost i simbolika. Tom se stilu priklanjaju uglavnom mlađi autori čija djela obilježavaju individualnost i osjećajnost. Secesiju u Zagreb i Hrvatsku donosi Wagnerov đak Vjekoslav Bastl koji se 1901.g., nakon povratka u Zagreb, zapošljava u tvrtki „Hönigsberg i Deutsch„ i tamo projektira nekoliko značajnih secesijskih građevina kao što su Etnografski muzej 1902.g., kuću Kalina (1903.g.), kuću Rado (1903.g.) i Centralnu štedionicu s kavanom Corso(1906.g.). Značajni su i Ignjat Fišer (Dječji sanatorij, 1908.g.- remek djelo zagrebačke secesije i Gradska štedionica,1926.g.), Rudolf Lubinski (njemačka secesija, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1913.g.), Aladar Baranyai i Stjepan Podhorski.
Istovremeno s dolaskom secesije, u Zagrebu se oko Viktora Kovačića okuplja niz mlađih arhitekata čija djela obuhvaćamo nazivom hrvatska moderna. Istomišljenici se okupljaju oko njegove ideje o otporu krutosti historicizma, sinteze tradicije i suvremenosti i stvaranju novih i originalnih umjetničkih rješenja te godine 1906. osnivaju Klub hrvatskih arhitekata. Viktor Kovačić projektira kuću Frank (1910.g.), crkvu sv. Blaža (1913.g.), a najpoznatiji je po palači zagrebačke Burze (1924-1926.g.) čije dovršenje nije dočekao. Iz tog kruga spominjemo suradnike Viktora Kovačića, Huga Ehrlicha i Edu Schöna (palača Croatia,1910.g. i kuća Vasić, 1928.g.).
Istovremeno u Zagrebu djeluje grupa koja se oslanja na tradicionalne oblike. Dionis Sunko spaja tradicionalne i secesijske oblike, a najpoznatija su mu djela hotel Esplanade (1926.g.) i hotel Dubrovnik (stara zgrada izgrađena 1930.g., a dograđena poč. 80-ih, N. Filipović). Iz te grupe spominjemo i Lavoslava Kaldu (Merkur 1913.g.) te Brunu Bauera (Novinarski dom , 1929.g.).
Iz kasnijih razdoblja spominjemo Dragu Iblera (zagovornik funkcionalističke estetike) koji projektira kuću Wellisch (1930.g.) i zaraznu bolnicu (1931.g.), Stjepana Planića (avantgardni pokret, neboder Napredak, 1936.g.), Slavka Löwyja (prvi zagrebački neboder 1933.g.), a napominjemo da je djelovalo još mnogo arhitekata koje možemo zajednički svrstati u pripadnike zagrebačke arhitektonske škole.
Umjetnost
Zagreb je u hrvatskim, pa i širim okvirima, grad umjetnosti u kojem je oduvijek djelovalo mnoštvo umjetnika svih vrsta. Teško je nabrojiti sve umjetnike pa smo prisiljeni brojne vrsne umjetnike izostaviti. O graditeljskim dostignućima u Zagrebu možete više pročitati u poglavlju "Arhitektura i razvitak naseljenosti".
Šetnjom po zagrebačkim muzejima možete se upoznati s poviješću grada, ali i Hrvatske. Vrlo su vrijedne povijesne zbirke u Arheološkom muzeju, Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, Hrvatskom povijesnom muzeju, Muzeju grada Zagreba i Etnografskom muzeju.
Likovna umjetnost
O visokim umjetničkim dosezima zagrebačkih i hrvatskih umjetnika najbolje govore brojne vrlo vrijedne umjetnine u zagrebačkim muzejima. U gradu ima oko 30 muzeja i galerija i u njima oko 3,5 mil. različitih predmeta. Kako je Zagreb već dugo glavni grad Hrvatske, tako su se u njemu oduvijek skupljali umjetnici. U počecima su umjetnici uglavnom bili vezani za crkvu i i sakralnu umjetnost pa se s umjetnošću od 13. do 19. st. najbolje možete upoznati šećući zagrebačkim crkvama i katedralom te Dijacezanskim muzejem.
19.st.
U 19. st. se u umjetnički život grada jače uključuju i građani. Početkom 19. st. se u Zagrebu javlja skromni bidermajer, a Karas slika brojne portrete čime započinje novovjeko hrvatsko slikarstvo. Krajem 19. st. u Zagrebu djeluje kipar I. Rendić koji je napravio spomenike hrv. književnicima Preradoviću i Kačiću, a doseljava se i tada već svjetski poznati slikar V. Bukovac. U Zagrebu su djelovali još Medović, Čikoš - Sesija, Crnčić, Slava Raškaj, F. Kovačević, kipar Frangeš.
20.st.
Godine 1907. je osnovana Umjetnička škola, a na njoj su predavači mnogi već spomenuti umjetnici s kraja 19.st. U Zagreb se 1921.g. doselio i Ivan Meštrović koji je gradu ostavio atelier na Gornjem gradu u kojem je radio i živio, a svojim je skulpturama stekao svjetsku slavu. Do Prvog svj.rata je Zagreb bio vrlo živ likovnjački grad i tu stvaraju Lj. Babić, F. Kršinić, A. Augustinčić, čija skulptura konjanika stoji ispred zgrade UN u New Yorku, V. Radauš i mogi drugi. Nakon 1.svj. rata u Zagrebu su stasali i djelovali nebrojeni slikari i doista je teško izdvojiti sve koji to zaslužuju, no evo samo nekih imena: O. Gliha, Svečnjak, Hegedušić. Nakon 2.svj.rata se na sceni pojavljuju E. Murtić, I. Dulčić, M. Stančić, F. Kulmer, M. Šutej, V. Jordan, S. Sikirica i brojni drugi.
Djela većine relevantnih hrvatskih slikara 19. i 20. st. možete vidjeti u Modernoj galeriji.
Osim vrijednih djela hrvatske umjetnosti, u Zagrebu su i brojna umjetnička djela europskih majstora. Vrlo vrijedna djela europskog slikarstva od 14. do 19. st. možete razgledati u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU, a posebno spominjemo Muzej Mimara u kojem se nalaze vrijedna umjetnička djela koja je gradu darovao mecena Ante Topić Mimara
Muzeji i galerije
U gradu ima preko 30 muzeja i još više galerija, za svakog ponešto.
Muzej Mimara- Rooseveltov trg 4 , tel.-
Arheološki muzej, Zrinjevac 19. , tel.-
Hrvatski povijesni muzej , Matoševa 9 , tel.-
MGC Klovićevi dvori , Jezuitski trg 4 , tel.-
Muzej grada Zagreba , Opatička 20 , tel.-
Fundacija Ivana Meštrovića , Atelje Meštrović , Mletačka 8 , tel.
Strossmayerova galerija starih majstora HAZU , Zrinjevac 11 , tel.-
Tehnički muzej, Savska 18
Popis svih muzeja i galerija u Zagrebu
Glazba
Glazbeni život Zagreba - napisati
Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" je dobila ime po skladatelju prve hrvatske opere i u njoj se gotovo uvijek nešto zanimljivo događa. U sklopu HNK djeluju još opera i balet, a na toj pozornici su nastupala i poznata operna imena kao Ruža Pospiš Baldani, Ivanka Boljkovac, Ljiljana Molnar Talajić, Krunoslav Cigoj i dr.
Od najvažnijih glazbenih događanja u gradu izdvajamo Muzički bijenale, Međunarodni festival avangardne glazbe, Festival zagrebačke filharmonije i Zagrebfest.
Koncertni prostori
Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" (br. ), Trg Stjepana Radića 4 , tel.-
Hrvatski glazbeni zavod (br. ), Gundulićeva 6 , tel.-
Preporodna dvorana palače Narodnog doma(br. ),Opatička 18, tel.-
Crkva sv. Katarine (br. ), Katarinin trg 3 , tel.-
Književnost
U gradu se uvijek lijepo pisalo, a već u 17.st. knjige je tiskao Ivan Ritter Vitezović. Tu su u 18.st. djelovali Tituš Brezovački i Juraj Habdelić. Početkom 19.st. je Zagreb središte ilirskog pokreta i tu djeluje Matica ilirska, od 1874.g. Matica hrvatska, u čijem se okrilju pokreće časopis "Vijenac" kojeg jedno vrijeme uređuje August Šenoa. Hrvatski narodni preporod je važan pokret koji je promijenio službeni jezik u Hrvatskoj - dotadašnji latinski je 1848.g. zamijenio hrvatski jezik. Od književnika sredine 19.st. ističemo Augusta Šenou - najvećeg pjesnika Zagreba, koji je u gradu bio također vijećnik i gradski bilježnik. Krajem stoljeća u Zagreb dolazi A.G. Matoš, a živjeli su tu još E. Kumičić, K.Š. Gjalski, V. Novak, S.S. Kranjčević i J.E.Tomić.
20.st.
Na prijelazu stoljeća započinje hrvatska moderna, a zagrebački pripadnici su V. Vidrić, D. Domjanić, M.C. Nehajev, I. Vojnović, A.G. Matoš. U gradu žive i pišu pjesnici Tin Ujević i F. Galović. U Zagrebu je u međuratnom razdoblju najznačajniji književni autoritet bio Miroslav Krleža.
Kazalište i kino
Zagrepčani su se upoznali s kazalištem već u II. pol.16.st., kada se organiziraju prve đačke predstave na latinskom jeziku. Početkom 17.st. isusovci priređuju prve svoje predstave na latinskom jeziku u Zagrebu, a od sredine 17.st. počinje se glumiti na hrvatskom jeziku. Početkom 19.st. u domu grofa Pejačevića, tzv. Amadeovom kazalištu, Antun Amade, novi vlasnik Pejačevićeve palače, je organizirao predstave sve do 1834.g. kada je izgrađena prva zagrebačka kazališna zgrada, tzv. Stankovićevo kazalište. 1895. car Franjo Josip bio je na otvorenju nacionalne kazališne kuće - Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Dok većina hrvatskih gradova ima uglavnom po jedno kazalište, danas u hrvatskoj kulturnoj metropoli postoji desetak stalnih većih ili manjih kazališnih kuća te isto toliko povremenih bez stalnog sjedišta.
Kazališna sezona u Zagrebu traje od jeseni do ljeta. Ljeti su predstave vrlo rijetke, a tradicionalno je Kazališno ljeto Glumačke družine Histrion na Opatovini, koja brine da Zagrepčani ne ostanu bez duhovne hrane i u sušnim ljetnim mjesecima.
Najznačajnija tradicionalna kazališna događanja tijekom godine su međunarodni festival "Eurokaz" i "Dani satire" u Satiričkom kazalištu Kerempuh, te tjedan suvremenog plesa.
U Zagrebu je i Akademija dramske umjetnosti, osnovana 1950. godine.
Kazališta
Hrvatsko narodno kazalište - Trg Republike Hrvatske 15,
Dramsko kazalište Gavella , Frankopanska 8,
Gradsko kazalište Komedija, Kaptol 9,
Satiričko kazalište Kerempuh, Ilica 31,
Zagrebačko kazalište lutaka, Baruna Trenka 35,
ZKM;Teslina 5,
Kazalište Trešnja, Moščenićka 1
Zagreb je u hrvatskim, pa i širim okvirima, grad umjetnosti u kojem je oduvijek djelovalo mnoštvo umjetnika svih vrsta. Teško je nabrojiti sve umjetnike pa smo prisiljeni brojne vrsne umjetnike izostaviti. O graditeljskim dostignućima u Zagrebu možete više pročitati u poglavlju "Arhitektura i razvitak naseljenosti".
Šetnjom po zagrebačkim muzejima možete se upoznati s poviješću grada, ali i Hrvatske. Vrlo su vrijedne povijesne zbirke u Arheološkom muzeju, Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, Hrvatskom povijesnom muzeju, Muzeju grada Zagreba i Etnografskom muzeju.
Likovna umjetnost
O visokim umjetničkim dosezima zagrebačkih i hrvatskih umjetnika najbolje govore brojne vrlo vrijedne umjetnine u zagrebačkim muzejima. U gradu ima oko 30 muzeja i galerija i u njima oko 3,5 mil. različitih predmeta. Kako je Zagreb već dugo glavni grad Hrvatske, tako su se u njemu oduvijek skupljali umjetnici. U počecima su umjetnici uglavnom bili vezani za crkvu i i sakralnu umjetnost pa se s umjetnošću od 13. do 19. st. najbolje možete upoznati šećući zagrebačkim crkvama i katedralom te Dijacezanskim muzejem.
19.st.
U 19. st. se u umjetnički život grada jače uključuju i građani. Početkom 19. st. se u Zagrebu javlja skromni bidermajer, a Karas slika brojne portrete čime započinje novovjeko hrvatsko slikarstvo. Krajem 19. st. u Zagrebu djeluje kipar I. Rendić koji je napravio spomenike hrv. književnicima Preradoviću i Kačiću, a doseljava se i tada već svjetski poznati slikar V. Bukovac. U Zagrebu su djelovali još Medović, Čikoš - Sesija, Crnčić, Slava Raškaj, F. Kovačević, kipar Frangeš.
20.st.
Godine 1907. je osnovana Umjetnička škola, a na njoj su predavači mnogi već spomenuti umjetnici s kraja 19.st. U Zagreb se 1921.g. doselio i Ivan Meštrović koji je gradu ostavio atelier na Gornjem gradu u kojem je radio i živio, a svojim je skulpturama stekao svjetsku slavu. Do Prvog svj.rata je Zagreb bio vrlo živ likovnjački grad i tu stvaraju Lj. Babić, F. Kršinić, A. Augustinčić, čija skulptura konjanika stoji ispred zgrade UN u New Yorku, V. Radauš i mogi drugi. Nakon 1.svj. rata u Zagrebu su stasali i djelovali nebrojeni slikari i doista je teško izdvojiti sve koji to zaslužuju, no evo samo nekih imena: O. Gliha, Svečnjak, Hegedušić. Nakon 2.svj.rata se na sceni pojavljuju E. Murtić, I. Dulčić, M. Stančić, F. Kulmer, M. Šutej, V. Jordan, S. Sikirica i brojni drugi.
Djela većine relevantnih hrvatskih slikara 19. i 20. st. možete vidjeti u Modernoj galeriji.
Osim vrijednih djela hrvatske umjetnosti, u Zagrebu su i brojna umjetnička djela europskih majstora. Vrlo vrijedna djela europskog slikarstva od 14. do 19. st. možete razgledati u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU, a posebno spominjemo Muzej Mimara u kojem se nalaze vrijedna umjetnička djela koja je gradu darovao mecena Ante Topić Mimara
Muzeji i galerije
U gradu ima preko 30 muzeja i još više galerija, za svakog ponešto.
Muzej Mimara- Rooseveltov trg 4 , tel.-
Arheološki muzej, Zrinjevac 19. , tel.-
Hrvatski povijesni muzej , Matoševa 9 , tel.-
MGC Klovićevi dvori , Jezuitski trg 4 , tel.-
Muzej grada Zagreba , Opatička 20 , tel.-
Fundacija Ivana Meštrovića , Atelje Meštrović , Mletačka 8 , tel.
Strossmayerova galerija starih majstora HAZU , Zrinjevac 11 , tel.-
Tehnički muzej, Savska 18
Popis svih muzeja i galerija u Zagrebu
Glazba
Glazbeni život Zagreba - napisati
Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" je dobila ime po skladatelju prve hrvatske opere i u njoj se gotovo uvijek nešto zanimljivo događa. U sklopu HNK djeluju još opera i balet, a na toj pozornici su nastupala i poznata operna imena kao Ruža Pospiš Baldani, Ivanka Boljkovac, Ljiljana Molnar Talajić, Krunoslav Cigoj i dr.
Od najvažnijih glazbenih događanja u gradu izdvajamo Muzički bijenale, Međunarodni festival avangardne glazbe, Festival zagrebačke filharmonije i Zagrebfest.
Koncertni prostori
Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" (br. ), Trg Stjepana Radića 4 , tel.-
Hrvatski glazbeni zavod (br. ), Gundulićeva 6 , tel.-
Preporodna dvorana palače Narodnog doma(br. ),Opatička 18, tel.-
Crkva sv. Katarine (br. ), Katarinin trg 3 , tel.-
Književnost
U gradu se uvijek lijepo pisalo, a već u 17.st. knjige je tiskao Ivan Ritter Vitezović. Tu su u 18.st. djelovali Tituš Brezovački i Juraj Habdelić. Početkom 19.st. je Zagreb središte ilirskog pokreta i tu djeluje Matica ilirska, od 1874.g. Matica hrvatska, u čijem se okrilju pokreće časopis "Vijenac" kojeg jedno vrijeme uređuje August Šenoa. Hrvatski narodni preporod je važan pokret koji je promijenio službeni jezik u Hrvatskoj - dotadašnji latinski je 1848.g. zamijenio hrvatski jezik. Od književnika sredine 19.st. ističemo Augusta Šenou - najvećeg pjesnika Zagreba, koji je u gradu bio također vijećnik i gradski bilježnik. Krajem stoljeća u Zagreb dolazi A.G. Matoš, a živjeli su tu još E. Kumičić, K.Š. Gjalski, V. Novak, S.S. Kranjčević i J.E.Tomić.
20.st.
Na prijelazu stoljeća započinje hrvatska moderna, a zagrebački pripadnici su V. Vidrić, D. Domjanić, M.C. Nehajev, I. Vojnović, A.G. Matoš. U gradu žive i pišu pjesnici Tin Ujević i F. Galović. U Zagrebu je u međuratnom razdoblju najznačajniji književni autoritet bio Miroslav Krleža.
Kazalište i kino
Zagrepčani su se upoznali s kazalištem već u II. pol.16.st., kada se organiziraju prve đačke predstave na latinskom jeziku. Početkom 17.st. isusovci priređuju prve svoje predstave na latinskom jeziku u Zagrebu, a od sredine 17.st. počinje se glumiti na hrvatskom jeziku. Početkom 19.st. u domu grofa Pejačevića, tzv. Amadeovom kazalištu, Antun Amade, novi vlasnik Pejačevićeve palače, je organizirao predstave sve do 1834.g. kada je izgrađena prva zagrebačka kazališna zgrada, tzv. Stankovićevo kazalište. 1895. car Franjo Josip bio je na otvorenju nacionalne kazališne kuće - Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Dok većina hrvatskih gradova ima uglavnom po jedno kazalište, danas u hrvatskoj kulturnoj metropoli postoji desetak stalnih većih ili manjih kazališnih kuća te isto toliko povremenih bez stalnog sjedišta.
Kazališna sezona u Zagrebu traje od jeseni do ljeta. Ljeti su predstave vrlo rijetke, a tradicionalno je Kazališno ljeto Glumačke družine Histrion na Opatovini, koja brine da Zagrepčani ne ostanu bez duhovne hrane i u sušnim ljetnim mjesecima.
Najznačajnija tradicionalna kazališna događanja tijekom godine su međunarodni festival "Eurokaz" i "Dani satire" u Satiričkom kazalištu Kerempuh, te tjedan suvremenog plesa.
U Zagrebu je i Akademija dramske umjetnosti, osnovana 1950. godine.
Kazališta
Hrvatsko narodno kazalište - Trg Republike Hrvatske 15,
Dramsko kazalište Gavella , Frankopanska 8,
Gradsko kazalište Komedija, Kaptol 9,
Satiričko kazalište Kerempuh, Ilica 31,
Zagrebačko kazalište lutaka, Baruna Trenka 35,
ZKM;Teslina 5,
Kazalište Trešnja, Moščenićka 1