Na mjestu današnje katedrale (15) je već između 9. i 11. st. postojala crkva. Prvi je biskup bio Duh i on je pokrenuo izgradnju crkve sv. Stjepana i samostana, a crkva je bila završena 1217. u romaničkom stilu. Te je godine bila posvećena, ali je tri godine kasnije izgorjela. Obnovljenu su crkvu teško oštetili Tatari u svojoj provali 1242.g. U 13. stoljeću biskup Timotej potiče gradnju trobrodne katedrale koja se gradila iduća dva stoljeća i završena je u gotičkom slogu. U tom 13. st. izgrađena je i kapelica sv. Stjepana u ranogotičkom slogu i danas se nalazi u sklopu Nadbiskupskog dvora. Od prvobitne kapelice je sačuvan zaglavni kamen na svodu i nekoliko gotičkih zidnih slika (14.st.). Oko katedrale su u 15.st. izgrađeni obrambeni zidovi u kojima su bila troja vrata: Južna i Sjeverna kaptolska vrata i Skalinska vrata. Južna vrata su srušena 1862.g. 1880. g. gotička katedrala je teško oštećena u strašnom potresu i potom je izgrađena današnja, neogotička katedrala, a graditelj je bio Herman Bolle (Köln, Njemačka) prema nacrtima Fridricha Schmidta. Gradnja je trajala do 1902. g. U potresu su se uspjele sačuvati vrijedne freske iz razdoblja od 13. do 17. st., vrijedne slike iz 14. st., te kapela sv. Stjepana iz 13. st. u Nadbiskupskom dvoru. Unutar katedrale je najstariji sačuvan dio svetište između dvije bočne kapele s kraja 13. st., a izgrađeno je, vjerojatno, po uzoru na crkvu sv. Urbana u Troyesu. Svod svetišta je urušen u potresu 1880.g. i u kasnijoj obnovi zamijenjen novim. Vitraje u svetištu su između 1843. I 1845.g. izradili minhenski majstori Kaublach, Ainmiller, König Lidwigs i Hess. Stara je katedrala imala jedan renesansni zvonik kojeg je izgradio Hans Albertal između 1634.-1641. Današnja katedrala ima dva neogotička tornja od kojih je jedan visok 105 m, a drugi 103 m, a izgrađeni krajem prošlog stoljeća. Kada dobro gledamo prostim okom, doista vidimo da dva tornja nisu iste visine.